Mebijus

(Tekst Milana Jovanovića objavljen u strip-albumu Kita mahnita u izdanju Darkwooda i Čarobne knjige 2014. godine)

Žan Anri Gaston Žiro rođen je 8. 5. 1938. u Nožanu na Marni, u predgrađu Pariza. Bio je jedino dete roditelja koji su se brzo razveli, kad je Žiro imao tek tri godine, pa je detinjstvo proveo uglavnom kod bake i deke. Da li je i u kojoj meri to uticalo na njegov potonji životni put, ostavićemo psiholozima da procenjuju. Uprkos takvom razvoju događaja, i otac i majka će imati određeni značaj u njegovom životu. Otac je bio misteriozna figura, kako je sam Žiro kasnije govorio, koja se bavila poslovima o kojima se nije pričalo, a upravo to je dečaku bilo fascinantno i zadivljujuće. Takođe, otac je bio taj koji ga je usmerio da čita naučnu fantastiku. Koliki je značaj te činjenice videćemo čitajući Mebijusove stripove. Majka je bila prodavačica, vedrog duha, pomalo naivna i avanturističke naravi. Jedno vreme je živela s profesionalnim igračem pokera, ali vrlo brzo je otišla da živi u Meksiko, gde se ponovo udala. Kasniji povremeni odlasci kod majke u egzotični Meksiko za mladog crtača će imati gotovo istu moć oblikovanja kao i čitanje naučnofantastične literature. Nakon završene osnovne škole mladi Žiro je napravio dvogodišnju pauzu u školovanju, da bi zatim, 1955. godine, u svojoj šesnaestoj, upisao Institut primenjenih umetnosti. U istoj klasi s njim našao se još jedan potonji velikan francuskog stripa – Žan-Klod Mezijer. Između njih se rodilo čvrsto prijateljstvo, koje će trajati sve do Mebijusove smrti. Nakon dve godine je napustio studije i odlučio da ode u Meksiko kod majke. Iako je kasnije pričao kako je imao potrebu za očinskom figurom, tamo je nije pronašao, jer se majka u međuvremenu razvela i od drugog muža. Ipak, tvrdio je da je vreme koje je proveo u Meksiku za njega bilo izuzetno iskustvo, značajnije nego što bi to bila treća godina studija. Govorio je da je tamo upoznao bibap muziku, marihuanu i seks, stvari koje su ga izmenile i fizički i mentalno. U Meksiku je proveo osam meseci i potom se vratio u Francusku, gde ga je sačekala obavezna vojna služba od dvadeset sedam meseci. Šesnaest meseci je služio u Nemačkoj, a ostatak u Alžiru. Bilo je vreme mira i vojnik Žiro je svaku priliku koja bi mu se ukazala koristio da se zavuče u neki ćošak i crta. Po isteku te obaveze, 1961. godine, počeo je da sarađuje sa slavnim autorom stripova, Belgijancem Žozefom Žilenom, poznatijim po pseudonimu Žiže (1914–1980). Žiže je već imao ogromno iskustvo, bio je autor veoma cenjenog vestern serijala Džeri Spring i jedan od ključnih autora u belgijskom nedeljniku Spiru. Saradnja sa Žižeom je Žirou donela dugo traženu očinsku figuru i mentora u svetu stripa. Svom učitelju je pomagao kao asistent, a u jedanaestom albumu Džerija Springa, Put za Koronado (kod nas objavljeno u Gigantu br. 5), dobio je priliku da tušira Žižeove crteže u olovci. Razvijao se brzo i već 1962. godine dobio je drugi posao. Magazin Pilot, nedeljnik izdavačke kuće Dargo, pokrenuo je 31. 10. 1963. jedan od najpoznatijih vesetern serijala i sa epizodom Fort Navaho započeta je saga o poručniku Majku Stivu Bluberiju. Scenario je pisao doajen francusko-belgijskog stripa i autor Baka Denija, Riđobradog, Tangija i Laverdira Žan-Mišel Šarlije (1924–1989), dok je crtež, po Žižeovoj preporuci, poveren mladom i perspektivnom Žirou. Bluberi i Žiro će od tada biti nerazdvojni više od četiri decenije. Kad bismo analizirali samo onaj deo njegove bibliografije koji je potpisao imenom i prezimenom, Bluberi je nesumnjivo njegov magnum opus. Do 2005. godine, kao crtač i povremeno scenarista, ostavio je za sobom 28 albuma Poručnika Bluberija i još po tri albuma Maršala Bluberija i Bluberijeve mladosti. Rad na zahtevnom i, pre svega, komercijalnom serijalu iziskivao je zanatsku preciznost i povinovanje normama žanra, kao i zadatim rokovima. Sve to će Žiro kasnije tumačiti kao blagoslov koji ga je naučio disciplini. Takođe, kad god bi poželeo da se „prizemlji” iz mebijusovskih visina, uvek je mogao da nađe pribežište u ovom serijalu, koji je pružao neophodnu sigurnost. Koliko je bilo veličanstveno Žiroovo umeće, najbolje govori tretman koji je Bluberi imao kod publike i kritike Ono što je Žiro smatrao povratkom u normalne, konvencionalne tokove, na mnogim planovima (kadriranje, filmska dinamika, neverovatna crtačka virtuoznost koja nimalo ne remeti naraciju…) bilo je jedinstveno, inovativno i nedostižno većini autora.

Deset godina nakon svog prvog odlaska, Žan Žiro 1965. godine ponovo putuje u Meksiko. Ovog puta će doživeti potpuno drugačija iskustva. Pričao je kasnije o suočavanju sa samoćom, teskobom, o eksperimentisanju s halucinogenim gljivama. Mnogi teoretičari smatraju da su upravo odlasci u Meksiko u Žirou počeli da bude Mebijusa. Po povratku s tog, drugog putovanja, Žiro je celu deceniju proveo u magnovenju. Radio je na Bluberiju i neprekidno razvijao svoju crtačku tehniku. Povremeno je radio kao ilustrator knjiga naučne fantastike i dizajnirao plakate, ali kreativna transformacija u Mebijusa se još nije nazirala. Istini za volju, prve radove pod pseudonimom Mebijus objavio je još u satiričnom magazinu Hara-Kiri 1963. i 1964. godine – dvadesetak kratkih naučnofantastičnih stripova. Ali posle 1964. Mebijus je „nestao”. Tek deset godina kasnije, 1973. i 1974, ponovo koristi taj pseudonim i pod njim objavljuje nekoliko kratkih stripova u Pilotu. U nekim od tih priča danas možemo primetiti nagoveštaj erupcije koja će uslediti.

Mebijusova traka je geometrijsko telo – površina sa samo jednom stranom. Odlikuje je svojstvo takozvane neorijentabilnosti. U prirodi ju je veoma jednostavno napraviti. Dovoljno je uzeti prostu traku, jedan njen kraj zarotirati za pola kruga i potom krajeve spojiti. Rezultat je geometrijsko telo s neobičnim svojstvima. Po traci je moguće vući liniju olovkom bez prekidanja i tako je iscrtati sa obe strane. Traka je nazvana po jednom od dvojice matematičara koji su je otkrili 1858. godine – Augustu Ferdinandu Mebijusu. Jasno je da je Žan Žiro imao na umu upravo svojstva tog tela kad je sebi izabrao pseudonim pod kojim će kreirati neka od najvećih dela savremene umetnosti. Imati dva lica i jednu liniju, dva izraza a jednu ruku koju nije potrebno dići s papira, dva uma i jedno telo… biti istovremeno i Žan Žiro i Mebijus! Nomen est omen. U narednim decenijama umetnik će se hirovito seliti iz jednog izraza u drugi i s naizgled neverovatnom prirodnom lakoćom rasipati likovne bisere, otkrivajući u stripu kao mediju do tada neotkrivena prostranstva.

Prvi Mebijusov samostalni album, Kita Mahnita, objavila je 1974. godine nezavisna izdavačka kuća Edision di fromaž. Uspeh je bio veliki. Sledeći primer autora koji su osnovali pomenutu kuću, a u potrazi za još većom slobodom, Mebijus zajedno sa svojim prijateljima, takođe izvanrednim crtačima, Filipom Drijeom i Žan-Pjerom Dioneom, uz pomoć biznismena Bernara Farkasa, pokreće novu izdavačku kuću – Imanoid asosije (Les Humanoïdes Associés). U okviru nje pokrenuli su magazin Metal irlan (Métal hurlant) što iz današnje perspektive predstavlja jedan od najznačajnijih događaja u istoriji svetskog stripa. Na stranicama tog magazina Mebijus će objaviti niz inovativnih stripova, počevši sa Arzakom, koji izlazio u nastavcima 1975–1976. Nešto kasnije Arzak će biti objavljen i u formi strip-albuma. Mebijus je nakon njega počeo grozničavo da radi. Godinu za godinom stvarao je nove albume. U njima je eksperimentisao i gotovo uvek dolazio do fascinantnih, inovativnih rešenja, kao kartograf otkrivajući neistražena prostranstva i bez pretencioznosti ostavljajući putokaze koje, uprkos jasnoći, nije lako pratiti s obzirom na visine u koje se vinuo. Usledili su The Long Tomorrow (naslov je na engleskom i u francuskom originalu), pa Fatalni major (to jest Hermetična garaža), Beli košmar, Oči mačke (prema scenariju Alehandra Žodorovskog), Svet Edene (u šest albuma, tokom gotovo dve decenije)… Svi ti stripovi će biti objavljivani i kao zasebni albumi, a do današnjeg dana doživeće nebrojena izdanja i reizdanja širom sveta. Mebijusova virtuoznost prepoznata je kao „visoka umetnost” i danas se pomenuti stripovi proučavaju na univerzitetima i u umetničkim školama širom sveta. Njegova karijera bila je veoma bogata. Ne računajući stripove koje je u narednim decenijama objavio kao Žan Žiro, Mebijus je stvorio bogatu bibliografiju, koju čini dvadesetak albuma. Njegov doprinos drugim umetnostima (u oblasti filma najpre) teško je meriti, jer je jednako uspešan bio i kao dizajner i kao scenograf, a njegov uticaj, koji se rasuo po svim sferama kulture, zahteva podrobnu analizu. Do svoje smrti, u Parizu, 10. 3. 2012, Mebijus je zapečatio svoj neizbrisiv trag i ostavio nasleđe koje će generacije proučavati.

Svet Edene Originalna cena je bila: 5.950,00 din..Trenutna cena je: 5.057,50 din..
Rasel F. Krejg
Kaza
Korpa
Lista želja
Edicije