U Politikinom Zabavniku #3808, str. (48-49) možete pročitati tekst Milana Jovanovića o Mebijusu i knjizi „Svet Edene”.
MAJSTORI STRIPA – MEBIJUS
Na zvezdi!
Može biti da se ponekad sazvežđa poređaju u tajanstveni magični poredak, muze odobrovolje a čuda dosađuju. Šta god bilo, nedokučivo nam je kako se rađa inspiracija koja umetnika podstakne na najplemenitije delovanje. Ono kojim nadiđe sopstvo, a nama odškrine vrata kojima možemo naslutiti nepojmljive vančulne sfere. U svetu stripa jedno takvo začuđujuće nadahnuće doživeo je veliki strip-umetnik Mebijus u svom delu „Svetu Edene”. Posebno u prvom albumu ovog šestodelnog opusa – „Na zvezdi”.
Početkom osamdesetih godina prošlog veka, jedan od ljudi zaduženih za reklamu u Sitroenu, francuskom proizvođaču automobila, zamolio je Mebijusa da napravi kratku priču u stripu koju bi potom kao ekskluzivni poklon darivali svojim vernim klijentima. Mebijus je isprva bio neodlučan, nije se rado bavio marketingom, ali Sitroen nije kao ostali proizvođači automobila. Činilo mu se da ako bi se nešto u automobilskoj industriji moglo smatrati umetnošću, to bi bili njihovi modeli. Dizajnirali su neke legendarne modele poput Spačeka (Citroën 2CV), Ajkule (Citroën DS), Dijane (Citroën Dyane)… prava poezija među automobilima! Mebijusu je uvideo priliku da stvori nešto zabavno i drugačije, izabravši model Traksion (Citroën Traction Avant). To je za njega bio mitski automobil. Prihvatio je zadatak i počeo da razmišlja o ideji. Tada se dogodilo nešto neobično. Sitroen je želeo da naruči osmostranu priču, ali je skeptični Mebijus pregovarajući uspeo da smanji broj stranica na tri ili četiri. Međutim, priča je došla i, stranicu po stranicu, otela se kontroli svog tvorca.
Svet Edene
Po prvobitnoj zamisli, Mebijus je nameravao da nacrta samo grube skice, a da potom njegova dva asistenta dovrše crtež, tuširaju ga i kolorišu. Pozvao ih je u studio i počeo da crta priču vrlo brzo, praveći samo raspored kadrova. Tada se desilo čudo. Priča je počela da raste – deset, dvadeset, trideset, četrdeset stranica! Kada je završio, shvatio je da ga prijatelji gledaju u šoku. Jedan od njih ga je upitao: „To ti je, dakle, četvorostranična priča?” Za pola sata, nacrtao je celu priču u stvaralačkom transu! Rekao je da je došla odjednom, a to se retko dešava. Fasciniran takvim raspletom odlučio je da ipak sam sve nacrta. I nacrtao je. Brzo, koristeći relativno jednostavan, ali vrlo rafiniran stil.
Ljudi iz Sitroena bili su oduševljeni. Planovi su promenjeni i strip je odštampan kao luksuzno limitirano izdanje. Knjiga je bila namenjena isključivo partnerima Sitroena, što je razgnevilo mnoge kolekcionare stripova. Stoga je ovaj strip-album naknadno ipak štampan u visokom tiražu i 1983. godine pušten u „slobodnu” prodaju. Priča je toliko očarala Mebijusa da joj se tokom naredne dve decenije povremeno vraćao i na kraju današnji ciklus „Svet Edene” zaokružio pričom „Reparatori” 2001. godine.
U svom brodu u obliku piramide Stel i Atan otkrivaju planetu Edenu. Oni se razdvajaju i doživljavaju paralelne pustolovine, pokušavajući da reše mnoge zagonetke koje okružuju ovaj svet.
„Svet Edene” istovremeno je uzbudljiva naučnofantastična avantura, pomodarski nju ejdž pamflet, promišljeni filozofsko-sociološki traktat, istinska duhovna odiseja… ali pre svega pionirsko tumaranje još neistraženim prostranstvima stripa kao stvaralačkog medija. Retko uzbudljivo putovanje.
Integralno izdanje koje je za Sajam knjiga 2024. godine priredila izdavačka kuća Stalker sadrži svih šest strip-albuma koji čine ciklus „Svet Edene”. Nastajali su u rasponu od gotovo dvadeset godina, a danas se ubrajaju među najistaknutija dela u nesagledivom opusu jednog od najznačajnijih stripskih stvaraoca – slavnog Žana Žiroa, još poznatijeg pod pseudonimom Mebijus!
Žiro i Mebijus – dva rukopisa iste ruke
Žan Anri Gaston Žiro rođen je 8. maja 1938. u Nožanu na Marni, u predgrađu Pariza. Bio je jedino dete roditelja koji su se brzo razveli, kada je Žiro imao tek tri godine, pa je detinjstvo proveo uglavnom kod bake i deke. Uprkos takvom razvoju događaja, i otac i majka će imati određeni značaj u njegovom životu. Otac je bio misteriozna figura, kako je sam Žiro kasnije govorio, koja se bavila poslovima o kojima se nije pričalo, a upravo to je dečaku bilo fascinantno i zadivljujuće. Takođe, otac je bio taj koji ga je usmerio da čita naučnu fantastiku. Koliki je značaj te činjenice, videćemo čitajući Mebijusove stripove. Majka je bila prodavačica, vedrog duha, pomalo naivna i avanturističke naravi. Jedno vreme je živela s profesionalnim igračem pokera, ali vrlo brzo je otišla da živi u Meksiko, gde se ponovo udala. Nakon završene osnovne škole, mladi Žiro je upisao Institut primenjenih umetnosti. Već posle dve godine je napustio studije i odlučio da ode u Meksiko kod majke. To je za njega bilo izuzetno iskustvo, značajnije nego što bi to bila treća godina studija. Osam meseci kasnije po povratku u Francusku čekala ga je obavezna vojna služba od dvadeset sedam meseci. Šesnaest meseci je služio u Nemačkoj, a ostatak u Alžiru. Bilo je vreme mira i vojnik Žiro je svaku priliku koja bi mu se ukazala koristio da se zavuče u neki ćošak i crta.
U sedlu sa Bluberijem
Od 1961. godine počeo je da sarađuje sa slavnim autorom stripova, Belgijancem Žozefom Žilenom Žižeom, koji je već imao ogromno iskustvo. Bio je autor veoma cenjenog vestern serijala Džeri Spring i jedan od ključnih autora u belgijskom nedeljniku Spiru. Saradnja sa Žižeom Žirou je donela dugo traženu očinsku figuru i mentora u svetu stripa. Razvijao se brzo i već 1962. godine dobio je drugi posao. Magazin Pilot, nedeljnik izdavačke kuće Dargo, pokrenuo je 31. oktobra 1963. jedan od najpoznatijih vestern serijala, sa epizodom „Fort Navaho” započeta je saga o poručniku Bluberiju. Scenario je pisao doajen francusko-belgijskog stripa i autor Baka Denija, Riđobradog, Tangija i Laverdira Žan-Mišel Šarlije, dok je crtež, po Žižeovoj preporuci, poveren perspektivnom Žirou. Bluberi i Žiro će od tada biti nerazdvojni više od četiri decenije. Kad bismo analizirali samo onaj deo njegove bibliografije koji je potpisao imenom i prezimenom, Bluberi je nesumnjivo njegov magnum opus. Rad na zahtevnom i komercijalnom serijalu iziskivao je zanatsku preciznost i povinovanje normama žanra, kao i zadatim rokovima. Sve će to Žiro kasnije tumačiti kao blagoslov koji ga je naučio disciplini.
Razuzdane godine
Deset godina nakon svog prvog odlaska, Žiro 1965. godine ponovo putuje u Meksiko. Mnogi teoretičari smatraju da su upravo odlasci u Meksiko u Žirou začeli Mebijusa. Po povratku je celu deceniju proveo u magnovenju. Radio je na Bluberiju i neprekidno razvijao svoju crtačku tehniku. Povremeno je radio kao ilustrator knjiga naučne fantastike i dizajnirao plakate, ali kreativna transformacija u Mebijusa se još nije nazirala. Istini za volju, prve radove pod pseudonimom Mebijus objavio je u satiričnom magazinu „Hara-Kiri” 1963, ali tek deset godina kasnije, 1973. i 1974, ponovo koristi taj pseudonim i pod njim objavljuje nekoliko kratkih stripova u „Pilotu”. U nekim od tih priča možemo primetiti nagoveštaj erupcije koja će uslediti.
Mebijusova traka je geometrijsko telo – površina sa samo jednom stranom. Odlikuje je svojstvo takozvane neorijentabilnosti. U prirodi ju je veoma jednostavno napraviti. Dovoljno je uzeti prostu traku, jedan njen kraj zarotirati za pola kruga i potom krajeve spojiti. Rezultat je geometrijsko telo s neobičnim svojstvima. Po traci je moguće vući liniju olovkom bez prekidanja i tako je iscrtati sa obe strane. Traka je nazvana po jednom od dvojice matematičara koji su je otkrili 1858. godine – Augustu Ferdinandu Mebijusu. Jasno je da je Žan Žiro imao na umu upravo svojstva tog tela kad je sebi izabrao pseudonim pod kojim će kreirati neka od najvećih dela savremene umetnosti. Imati dva lica i jednu liniju, dva izraza a jednu ruku koju nije potrebno dići s papira, dva uma i jedno telo… biti istovremeno i Žan Žiro i Mebijus!
U narednim decenijama Mebijus će s naizgled neverovatnom lakoćom rasipati likovne bisere, otkrivajući u stripu kao mediju do tada neotkrivena prostranstva. Prvi Mebijusov samostalni album, „Kita Mahnita”, objavila je 1974. godine nezavisna izdavačka kuća „Edision di fromaž”. Uspeh je bio veliki. U potrazi za još većom slobodom, Mebijus je sa svojim prijateljima, briljantnim crtačem Filipom Drijeom i scenaristom Žan-Pjerom Dioneom, uz pomoć biznismena Bernara Farkasa, pokrenuo novu izdavačku kuću – „Imanoid asosije”. U okviru nje i magazin „Metal irlan”, što iz današnje perspektive predstavlja jedan od najznačajnijih događaja u istoriji stripa. Tu će Mebijus objaviti niz inovativnih stripova, počevši sa Arzakom, 1975. U narednim godinama Mebijus grozničavo stvara album za albumom: „The Long Tomorrow”, „Hermetična garaža”, „Beli košmar”, „Oči mačke” i šestodelni „Inkal” (prema scenariju Alehandra Žodorovskog), „Svet Edene”… Svi ti stripovi doživeće nebrojena izdanja širom sveta. Mebijusova virtuoznost prepoznata je kao „visoka umetnost” i danas se pomenuti stripovi proučavaju na univerzitetima i u umetničkim školama širom sveta. Do svoje smrti, u Parizu, 10. marta 2012, Mebijus je ostavio nasleđe koje će generacije proučavati.
Milan Jovanović

